Category

Putovanja

Category

Nepregledni predeli nestaju u mom pogledu, ustupajući mesto sledećim selima, poljima livadama, brežuljcima.

Dok se te slike utapaju u dva beskrajna duboka grotla mojih očiju, negde kroz kosti lobanje, traže moju dušu, plivaju do nje i hrane je. Osećanje radosti. Putujem.
Putovanje…nije bitno gde. Taj osećaj dok sam u kolima i gledam kroz prozor u predele koji protiču kao reka pored mene me ispunjavaju i čine srećnom.
U pokretu, u vožnji, mobilnim telefonom sam uhvatila trenutak. Sigurno ne najlepšu fotografiju, meni podsetnik, a vama možda ideju gde možete otići na dan ili dva za vikend.

Prolom Banja

Gde ćemo sutra? Deca su kod babe i dede, nema velikog pakovanja, vruće je u gradu.Gde nismo bili? Predlažem Đavolja varoš. Mihajlo, muž, dodaje Prolom banja, to je odmah jedno pored drugog, ima bazen, lekovit je ,taman da se rashladimo.

Vozimo se, nije mi bitno, ni kada stižemo, ni gde ćemo odsesti uživam u putovanju u vožnji, gledanju kroz prozor, upoznavanju delova Srbije, otkrivanju njenih lepota.

​Stigli smo!

Smestili smo se u Hotel Radan.To je banjski, veliki hotel.  Kada smo ušli u sobu muž je rekao: “Malo je soc”.
Meni je svejdno. Naprotiv. U hotelu sam našeg detinjstva-mog, tvog. Nema tu zvezdica, samo ako bi u zvezdice računala bezbroj fleka po bež etisonu u sobi. Ima ih toliko da bi mogli da konkurišu jednom letnjem nebu prepunom zvezda. Ne smeta mi. Činjenica je da smo u našoj sobi, posteljina je bela, ispeglana, čista,peškiri, takođe, jastuci su udobni, otvorena terasa, svež vazduh. Kada bi mogao da se puni u bočice, kao prolom voda, i vazduh bi poneli sa sobom. Ubrzo bi se razgrabio u radnjama i tražila bočica više.
Kada kažem hotelu našeg detinjstva, mislim na brojne ekskurzije i hotele sa tim etisonima, ćebadima,kupatilima, hodnicima prekrivenim etisonima.  Zato mi je i prijatno.

Odmah smo otišli na bazen. Nas dvoje i stotinu drugih ljudi u toplom bazenu došlih da se rashlade na 40 stepeni.
Voda je čista, kupatila, tuš kabine, svlačionice. Sve se to održavaju vredne žene džogerima u toku dana.
Kafić sa niskim cenama (80 dinara kafa, 45 dinara kugla sladoleda, veliko pivo 150, malo 100 dinara, kolač 150 dianra) i ljubazni konobari. Pivo je domaće, napravljeno od vode iz Prolom banje.
Travnjak uredno se šiša. Pokošena trava se pakuje u velike kese i odnosi. Izleti, zabava za goste hotela, takmičenje u pikadu i šahu.
U hodniku hotela, na klupi u parku babe i dede igraju karte, mladi u razgovoru. To me je podsetilo na moju babu i dedu koji su nas preko  kartanja naučili da računamo mnogo pre nego se učitelj pojavio.
U hotelu posle večere čuje se muzika na klavijaturi.

Restran preko puta na rečici se zatvara već u 20h, te je jedina zabava hotelska ponuda ili šetnja preko mosta,  do crkve, pa kroz šumu do vidikovca.

Putovanje ne mora da bude ni daleko ni skupo.
Odlučite samo gde i sa kim.

Želim vam srećan put.

Susret sa Birminghamom  posle 15 godina. Osećanje ushićenja i sreće. Kao da uporedo šeta sa mnom jedna mlađa Nađa, koja me vodi istim onim ulicama, radnjama, pabovima  od ranije. Besprekorna tišina grada u kasno popodne pojačava moje unutrašnje komešanje.
Čudno, radni je dan. Gde su svi ti ljudi? Sećam se gužve u gradu i velike strukturne mešavine ljudi.  Mislim na belopute i plave engleze, zatim tamnopute crnce, takođe britance, zvuk džeza koji dolazi iz centralne Nove ulice.Takođe i melezi, azijati, indijaci i pakistanci, čije su žene u dugačkim i raznobojnim haljinama privlačile moju pažnju. Došavši prvi put u Birmingham sve mi je to bilo izuzetno zanimljivo. Posmatrala sam svet oko sebe radujući se što sam sada deo njega. Želela sam da upoznam sve te različite kulture.

Jedna sporedna ulica u centru

Ukratko o Birminghamu

Birmingham je drugi grad po veličini u Engleskoj. Broji milion stanovnika. Veliki  je industrijski  centar. Čuveni Jaguar se proizvodi u ovom gradu.
Takođe najpoznatija engleska čokolada marke Cardaby, se proizvodi u Birminghamu. Ekonomski gledano, on je drugi najveći grad po društvenom bruto proizvodu.
Birmingham je poznat kao veliki  Univerzitetski centar. Takođe druge kulturne institucije kao Gradski simfonijski orkestar, Gradska opera, Pozorište, Gradska biblioteka i dr.
Zanimljivost koja se odnosi na gradsku biblioteku, jeste da je najveća biblioteka u Velikoj Britaniji,  kao i najveći javni kulturni prostor u Evropi. Otvorena je 2013. i pored kulturnog aspekta, ima veliki turistički priliv novca u gradsku kasu zbog svog monumentalnog i modernog arhitektonskog rešenja.

Srpska zajednica u Birminghamu

U Birminghamu postoji velika srpska zajednica koja je došla u periodu drugog svetskog rata. Dobili su komad zemljišta u prelepom zelnom delu grada, Bournvil gde su i 1968. sagradili srpsku pravoslavnu crkvu u vizantijskom stilu gradnje. Posvećena je sv. Lazaru, te je nazvana Lazarica.  Zanimljiv podatak jeste da je većina materijala donet iz Srbije.
Postoji i parohijski dom gde se potomci prvih doseljenika druže, trudeći se da ne zaborave srpski jezik.
Radujem se što ću ovoga septembra imati priliku da Beograd predstavim jednoj mladoj ženi  Smilji, koja  će po prvi put doći u Srbiju.

Šetnja

Kraljevska fontana i u pozadini gradska skupština
Zar je sve zatvoreno?
Nema kupovine, samo poziranja.
Čuveni Britanski Taxi

U samom grada, taman iza  gradske skupštine, pozorišta i biblioteke, nailazimo na deo Birminghama na vodi tj. kanala, koji su se u prošlosti koristili za transport robe. Sada je to mesto restorana, barova i turista.

Malo umetnosti
Za kraj pab i pivo!

Fotografije: Rašo C.

Moja prva poseta Londona bila je davno. Još tada, oduševila sam se arhitekturom, gradskom vrevom, kosmopolitizmom, utiskom da je sve moguće i dozvoljeno.
Sada, osećala sam se kao građanin Londona. Ujutru sam žurila svojim obavezama, a na kraju radnog dana sam uživala šetajući gradom. Vođena mirisima, bojama i atmosferom metropole otkrivam vam zašto mu se uvek vraćam.

Piccadilly Circus vezujem za moju prvu posetu. Sećam se gužve i fotoaparata kako kruže oko figure Erosa koja magično lebdi nad čuvenim trgom šireći ljubav i upadljivih svetlećih reklama.

Covent Garden deo Londona poznat po nekadašnjoj pijaci, a sada turističkoj atrakciji.

Pored Kraljevske Opere i Muzeja Saobraćaja, ono što privlači posetioce jesu mnogobrojni barovi, restorani, kao i čuveni skver Seven Dials, mesto gde se susreću sedam puteva.

Nezaobilazni Soho. Mesto zabave, brojnih barova, restorana, hotela, kao rezidencijalnog dela. Nekada je bio poznat i po seksi radnjama i seksi industriji. Danas možete naići na seksi šop, ali u znatno manjem broju.

Mali, ušuškani parkovi mogu se pronaći i u Soho-u.

Veliki crveni autobusi double-decker koji krstare gradom me oduševljavaju svaki put kada dođem u London.

Britanski taksi je postao ikona Londona. Ovaj model automobile se proizvodi od 1958. godine i zove se Austin FX4. Njegov prethodnik je Austin FX3 ( 1948-1958).

Pabovi

Big Benn

London Eye

Prepoznatljiva arhitektura se vidi i u ovom malom kadru.

I za kraj metro, ondonosno tube. Sa aerodroma najlakše i najbrže uhvatiti metro i doći do grada. Isprepletana i gusta mreža linija. Imala sam ustisak da sam na drugom delu grada za čas, a onda shvatim da sam u razgovoru sa drugaricom provele sat vremena, vozeći se do hotela.

Gledajući fotografije, moja straija ćerka Jana, 9 godina, je rekla: “Mama, sve je nekako gospodski”.

Izgleda da je i nju London očarao.

Fotografije: Nađa Hadžistević

Jedini prostor koji trajno nastanjujemo, bez obzira na promene mesta boravka, jeste – naše Telo. Svuda ga sa sobom nosimo. Na njemu se vide sva naša duševna stanja; bezvoljnost, poletnost ili snaga…
Onaj koji ume da gleda – on vidi. Nailaze na to i lekari – na povređene Duše koje im dolaze žaleći se na bolove u svom Telu.
Reč je o simptomima koje medicina naziva „psihosomatskim“. Ova složenica dolazi od dve reči – „psihe“ – što označava „dušu“ i „soma“ što označava telo. Karakteristika psihosomatskih problema jeste u tome da je „duša“ ta koja uzrokuje ili održava problem.

U ovakvim stanjima Telo oseća bolove, baš kao i u organskim. Međutim, ljudi koji pate od depresije, anksioznosti ili uporne glavobolje često se suzdržavaju da potraže pomoć jer smatraju da su, na neki način, sami „krivi“ za svoje patnje. Ili, smatraju da im niko neće verovati kroz šta prolaze jer su svi medicinski nalazi uredni.
Napetost, nesanica, strahovi, osećaj krivice i griže savesti često iniciraju telesne tegobe. Neretko su pravi uzroci ovakvih simptoma veoma specifični i teško uhvatljivi, i zbog toga je potrebno kombinovati terapiju Duše i Tela.

Hipnoterapeut Brajan Roet tvrdi da „ veza između uma i tela igra ključnu ulogu u velikom broju oboljenja“. I dodaje – da, „ako smo svesni te činjenice i ne stidimo se prihvatiti je, onda se nalazimo na najboljem putu ka ozdravljenju“.

Dobar način da to ostvarimo jeste da očistimo svoj Duh od svih zaostalih, a štetnih sadržaja, i da zaista nastanimo svoje Telo – Ovde i Sada.

Gordana Medić – Simić,
Prof. filosofije, NLP Business Practitioner, Life coach – clearing method

Čuvenom Miltonu Eriksonu, hipnoterapeutu, jednog dana je došao vidno uznemiren klijent. Pretrpeo je veliki stres na poslu i izgledao je potpuno slomljeno, beznadežno. Ramena su mu bila spuštena, a celo telo pognuto, kao da nosi nevidljivi teret. Erikson mu je rekao da ne može odmah da ga primi na sesiju.

Predložio je ovom poslovnom čoveku, da se, dok čeka na sesiju, prošeta oko bloka gde se nalazi ordinacija i da dođe za dvadesetak minuta. Klijent je bio iznenađen neobičnim zadatkom koji je dobio od svog terapeuta: Bilo je potrebno da izbroji tačan broj antena na krovovima bloka zgrada koji je trebalo da obiđe!

Kada je prošlo dvadeset minuta, Erikson je primio klijenta na sesiju. Pred njime je sada stajao isti čovek, ali u mnogo boljem stanju. Već je razmišljao o rešenjima problema u kojima se našao…

U čemu je tajna ? U antenama, naravno. Kao što je uznemiren duh povukao telo u grč, tako je uzdignuto telo podiglo duh u zdravije stanje. Čovek koji korača uspravljene glave ne može se dugo osećati loše – pokrenuti su procesi u telu koji utiču i na stanje duha. Milton Erikson je to dobro znao. Sada znate i vi. Osvestite telo. Neka telo povede duh.

Dakle –„uspravite se, kao da želite da porastete…“

Gordana Medić – Simić, prof. filosofije
life coach